Garmin Edge 520 & 820 hard test by Matija Kvasina

Garmin Edge 520 i 820, uređaji koje sam dobio na testiranje, postali su u međuvremenu nezamjenjivi dio moje profesionalne karijere. No prije nego krenem u detalje, vratimo se na trenutak u vrijeme prije GPS uređaja…

Svi smo mi dok smo bili mali željeli znati koliko zapravo brzo možemo voziti bicikl. Glavni i osnovni uređaji za mjerenje bili su nam štoperica i satić koji broji kilometre te mjeri brzinu. Ti su uređaji bili povezani žicama koje su uz pomoć senzora na vilici i magneta na jednoj od žbica prednjeg kotača očitavali vrijednosti. Da bi one bile što preciznije, trebalo je podesiti točnu veličinu kotača. Na taj način, imali smo informaciju o vremenu, brzini i kilometraži, iako je kvaliteta podataka varirala od proizvođača do proizvođača.  Također, nije bilo mogućnosti spremanja podataka, pa su se morali ručno zapisivati za eventualne kasnije analize.

Kako je sport napredovao, tako se osim tih osnovnih vrijednosti počeo sve više koristiti i puls kao dodatan faktor uz pomoć kojega se doziralo opterećenje na treningu. Vrlo brzo pojavili su se i bežični modeli koji su uz pomoć senzora mjerili pregršt korisnih informacija. Nije nikakva tajna da je Polar bio među pionirima svog doba te da je postao neizostavan uređaj skoro svakog bicikliste.

Dugo je Polar držao tu prednost sve dok se nije pojavio Garmin. Sjećam se svog prvog susreta s tim uređajem. Bili smo izvan sebe! Nema žica, nema magneta, samo senzor na volanu i lovi sve. Garmin uređaji postali vrlo brzo opće prihvaćeni među biciklističkom populacijom.

 

EDGE 705

Svoj prvi model EDGE 705 dobio sam 2009., a od tada uređaj je preživio puno treninga, utrka, kiša, zima i vlasnika te još i dan danas radi bez greške. Bio je to zapravo nasljednik prvog uređaja, ali nešto veći i nešto teži sad već sa displayem u boji. Traka za mjerenje pulsa lovila je otkucaje već u prvoj sekundi za razliku od dotadašnjih. Jedina mana tog uređaja bio je držač. Zbog svoje težine, a relativno malog držača dešavalo se da uređaj odleti s bicikla. Držač je također imao sklonost pucanju. S obzirom da smo ih koristili na utrkama, naši mehaničari su ih zbog toga od prvog dana dodatno osiguravali plastičnim vezicama. Nije bilo baš estetski, ali je služilo svrsi. Osim toga, bio je nepogrešiv. Imao je display u boji, karte, navigaciju te pregršt funkcija koje su nekome tko je prešao s jednostavnog satića sa pulsom, brzinomjerom i štopericom bio pravo malo tehnološko čudo. GPS snimanje tracka i kasnija analiza je nešto što smo tek kasnije počeli puno više pratiti.

 

EDGE  500

Nedugo nakon 705, dobivam novu generaciju, Edge 500. Manji uređaj, lakši, nema karte i navigaciju, ali s manjim displayem na kojem se sve vidi, te puno kvalitetnijim držačem koji se na kraju pokazao jačim od samog uređaja na kojem je pucalo perce koje se hvata za držač.

Edge 500 je bio savršeni model za utrke. Precizne brojke, sve snimljeno za kasnije analize. S njim je ujedno došao i puno kvalitetniji Garminov software pomoću kojeg su se mogle raditi detaljnije analize vožnje. Nekima bi možda još nedostajala karta na ovom modelu, ali meni nije. S uređajem nisam imao nikakvih problema čak par sezona sve dok mi kao posljedica ispadanja uređaja iz džepova dresa i njegova napuknuća nije ušla voda u njega. Kako su oštećenja bila prevelika, nisam previše razmišljao nego nabavio novi Edge 500 koji je bio samo malo estetski dotjeran s još pokojom funkcijom koju ionako nisam koristio.

Upravo je tada, oko 2012. došlo do pojave interaktivnih aplikacija za praćenje i analizu podataka. Strava se tu svakako pozicionirala kao br. 1, ali ni Garminov sowtware nije jako zaostajao. No iako je lovio priključak prateći trendove, nije dostizao ono što je Strava uspjela u rekordno kratkom roku. U međuvremenu,  Garmin je izbacio nasljednika po meni do tad najboljeg racing uređaja Edgea 500. Bio je to Edge 510.

 

EDGE 510

Nešto malo veći model, touch ekran, karte, ali bez navigacije. Paralelno s njim je predstavljen i 810 s kartama, navigacijom, itd., ali kako ga nisam nikada koristio ne mogu puno reći osim što sam čuo od ljudi koji su ga imali da je izvrstan te da radi bez greške i nakon par godina upotrebe. Sama kvaliteta izrade je kod 810 uređaja puno bolja kao i display koji dolazi u boji. No vratimo se na 510.

Po mom sudu najgori uređaj serije edge. Nabavio sam ga nedugo nakon što je počeo ulaziti u svijet biciklizma i odmah problemi. Nakon svega par mjeseci totalni kvar, povratak na garanciju, čekanje novog itd. Display na touch koji radi, ali ne baš precizno. Kvaliteta izrade i dizajn nisu baš bili nešto. Za pohvalu je svakako bio nešto veći display na kojem se sve bolje vidjelo nego na 500. Došle su i neke nove funkcije koje nikada nisam koristio kao npr. training partner, elevation nešto itd. Jedino što sam otkrio korisno je bio trag na karti koje nema, pa sam se mogao vratiti doma s vožnje bez lutanja. Osim osnovnih funkcija nisam koristio ništa pretjerano, a novi zamjenski uređaj radio je više manje ok.

Za taj model Garmin je osmislio jednostavno rješenje spašavanja uređaja od pada i gubljenja, jednostavnom vezicom.

Kako je vrijeme odmicalo, tako je Garmin izbacivao nove modele pa je tako jedan od prvih nasljednika bio Edge 1000.

EDGE 1000

opet jedno revolucijsko čudo. Veći uređaj, karte, navigacija, bolji display, bolji touch, sve potrebne funkcije i one manje potrebne… Baš sve osim…dimenzija. Za neke ozbiljne bicikliste dimenzija smartfona na biciklu koja strši nije baš ukazivala na neku sportsku eleganciju već više na cikloturizam. Srećom nije im dugo trebalo da zadovolje i one kojima to smeta pa je tako ubrzo ušao na tržište Edge 520.

EDGE 520

Veselio sam se njegovom dolasku, a još sam sretniji bio kad sam ga vidio u živo. Već na prvu se vidjela kvaliteta izrade i lijepi dizajn. Iako je bio nešto manji od 510 zbog drugačijeg rasporeda svega, display je bio istih dimenzija, ali bolji. Ono najbolje za kraj, nije na touch već na gumb!  Kod prvog podešavanja bilo je malo problema zbog toga, no samo tada.

Zanimljiv novitet bilo je povezivanje s mobitelima putem bluetootha koji daje pregled poziva i poruka koje vam dolaze, te povezivanje sa Stravom i praćenje live segmenata iako je za to još bilo potrebno imati Strava Premium povezan mobitel s uređajem i internet vezu. Zanimljva funckija koju su svi probali, ali i brzo shvatili koliko je zamarajuće konstantno dobivati notifikacije početka i kraja segmenata.

Polako je rastao trend povezivanja uređaja s pametnim telefonima šta je donijelo i brojne korisne funkcije. Jedna od njih je svakako javljanje u slučaju nesreće koje vaš uređaj bilježi te javlja kontakt osobama koje ste odredili.

Govoreći o njegovim manama, to su karte kojih nema. Iako ima display i snima track, nema karte. Možete gore staviti svoju rutu i on će vas voditi, ali kako nemate karte, ne vidite točno kuda idete. Također, rukovanje tim trackovima pomoću tipkanja na gumbiće zna biti malo dugotrajno. No kako je ovaj model totalni “racing” model valjda to gledanje karti i navigiranje niti nije toliki imperativ.

Ono što konačnici mogu reći o ovom modelu je da je odličan nasljednik do tad najboljeg uređaja Edge 500. Od kvalitete izrade, preko dizajna, do funkcionalnosti.

Edge 820

Nisam mislio da su mi karte baš toliko važne sve dok nisam dobio priliku probati Edge 820 i našao se na nepoznatom terenu. Težinom, dimenzijom, displayem isti kao 520, ali ima karte i to cijelu Europu. Već prilikom prvog spajanja Garmin softwarea na kompjuter, napravljen je i update karata.

Touch screen me nažalost nije oduševio jer sam uređaj počeo koristiti po zimi, u debelim rukavicama. Bez njih inače radi super, puno bolje nego na 510, ali… Uvijek taj ali. Dok sam dugo na treningu, prsti mi se znoje čime dođe do prljanja ekrana koje može smetati. No ono gdje sam se najviše razočarao s touch ekranom je bila kiša. Po kiši dosta slabije lovi prste, ali zato kapi kiše kad padnu pod određenim kutom mijenjaju polja. Dosta nesnosno.

Dobre su strane dizajn, kvaliteta izrade, brojne opcije od kojih ipak više od pola ne koristim. Naravno tu je povezivanje s mobitelom koje stvarno spašava od poželjnih ili nepoželjnih poziva ili poruka, wi-fi povezivanje s kućnom mrežom i automatsko prebacivanje podataka na server. Zabavna funkcija koja može i zeznuti jer zbog toga zaboravite uređaj staviti na punjač. KUpravo zbog toga je meni zanimljiva funkcija power safe mode koja gasi display, a snima sve što radite te tako produžuje život bateriji.

A sad karte. Još se igram s tim funkcijama, ali on što sam do sada isprobao radi super. Najljepše mi je doći negdje po prvi puta i samo se odvesti u nepoznato te se uz pomoć funkcije “povratak po najkraćem putu” vratiti natrag. No valja paziti s obzirom da uređaj samo preračuna udaljenost ne ukazujući jel to brdo ili ravnica.  Super zanimljiva opcija je njegov prijedlog rute ukoliko nemate inspiracije. Bila ona kružna ili pravocrtna samo odaberete koliko km želite, a on vam sve izračuna. Navigiranje je brzo i precizno, a tek male pogreške su vrlo rijetke. Također trebate paziti da ako se vozite po cesti izbacite prije polaska korištenje makadamskih puteva jer kad traži najkraći put poslat će vas i na makadam.

 

Kod oba modela istaknuo bih opciju “recovery check” za koju ako podesite zone pravilno dosta precizno procjenjuje koliko vam je potrebno odmora da ulovite optimalan početak sljedećeg treninga. Vrlo korisns funkcijs za one koji teže ka pravilnom ciljanom treningu.

Sve ostalo je klasika, uparivanje sa svim ant+ senzorima, bluetooth senzorima itd… Dosta je tu još i za mene neistraženih funkcija koje otkrivam iz dana u dan, a koje ne prestaju iznenađivati.

U svakom slučaju, moj je cilj bio prenijeti svoje osobno iskustvo stečeno dugogodišnjim korištenjem Garmin uređaja koji se već zadnjih 8 sezona konstantno nalazi na volanu mog bicikla, tijekom svakog treninga, utrke ili vožnje. A tako će i ostati…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *